Ovaj blog se zove "pravaš", jer je to moje političko uvjerenje. Smatram da Hrvatsku mogu voditi samo čestiti i pošteni pravaši, a ne lažni demokršćani, kripto komunisti i drugi "demokrati". Pravaštvo u RH se nalazi u raljama lažnih pravaša i dok se ono ne oslobodi neće biti sreće i blagostanja za hrvatski narod i Hrvatsku domovinu! Na ovom blogu ću pisati o svakodnevnim političkim temama, gledajući sa pravaškog gledišta. Pratiti ću i komentirati izjave i rad pravaških čelnika i stranaka.
HČSP traži političke prijatelje najprije u izdajnicima pravaštva (Đapić-Srb), pa zatim kod lažne pravašice Ruže Tomašić, a sada i kod neofašista poput JOBBIKA, koji bi Hrvatsku najradije podjelili. HČSP-u stoga ne pada na pamet da sa zdravim pravaškim snagama pomogne hrvatskom narodu da se oslobodi ovog jarma zvani HDZ i SDP, koji su stvarni neprijatelji Hrvatske i hrvatskog naroda. HČSP se tom suradnjom stavlja bespotrebno na stup srama, ali to možda nekima u HČSP-u i odgovara, nekima koji samo vrše svoje partijske zadaće. Pošteni članovi HČSP-a i domoljubi se nalaze u velikoj zabludi, jer ne može ni jedna fašistička stranka europe ili svijeta voljeti hrvatski narod, naše Generale i našu državu više nego sam Hrvat! Dok to nekima ne postane jasno, nas će voditi fikusi i trabanti, a pitam se jesmo li to zaslužili?
HČSP u ovom trenu ne napadam, nego ih pozivam na razum. Ne tvrdim i da se slažem sa svim njihovim stavovima, ali mislim da im društvo kao što je Jobbik ne služi na čast, samo su OZNI i UDBI dali povoda da udari svim mogućim sredstvima po njima, a hrvatski narod će sada dobiti sliku preko cenzuriranih medija da su hrvatski domoljubi fašisti! Žalosno.
Ne pišem i ne javljam se, možda se pitate zašto? Možda je nekima drago što u Hrvatskoj nema pravaštva, što je Hrvatska tu gdje je? Neznam. Sutra je Uskrs, a vi lijepo razmišljajte draga nacijo, gdje ste došli i gdje još idete, na pragu ste nove jugoslavije, na pragu ste novog ropstva, pa izvolite! Isus je uistinu uskrsnuo, ali Hrvatska kakvu su mnogi sanjali i dan danas je sanjaju još nije! Sretan Uskrs!
Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!
Pravaš
Ps. Uredništvu bloga ne čestitam ništa, jer su ovim dosadnim reklamama, upropastili blog, tako mi pišu čitatelji, koje nerviraju ovi prozori, što se sa svih strana otvaraju!
Legendarni i zaboravljeni predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga. Obračanje izdajniku pravaštva, Franu Folnegoviću novije povijesti, gnjidi hrvatske političke scene Anti Đapiću! Umrla je HSP i raspala se kao lešina, nad kojom su se nadvili stvinari (Đapić, Srb i kompanija)! Neki govore o nekakvom ujedinjenju, ali treba reći. Da za ujedinjenje, ali kakvo ujedinjenje i s kime? Sa Đapićem, Srbom ili nekim drugim klimavcima? Mi ne klimamo sa nikakvim klimavcima, pa makar nas i nebude bilo, jer ne trebamo spomenike za laži i izdaju, pljačku i obmanu, ako ih već ne dobijemo za obranu hrvatskog dostojanstva i za spas hrvatskog naroda iz bezumlja u kojem se danas nalazi!
Miroslav Krleža je rekao za Starčevića, “Starčević nigdar spomenika ne bu’ imal jer s klimavcima nikad nije klimal”, pa tako i mi ne klimamo, jer mi smo pravaši, a ne pravdaši, klimavci ili nedaj Bože slavoserbi!
NE za EU, NE za Euroslaviju, NE za pljačku Hrvatske i otimanje našeg dostojanstva! Nismo guske u magli, te nismo nesposobni da ne možemo sami odlučivati o svojoj sudbini! Hrvatice i Hrvati 22.01.12 zaokružite NE!
NE za robovsku Hrvatsku već za slobodnu i nezavisnu za koju su ginuli naši branitelji, krvlju smo branili i obranili našu Domovinu da bi je sada dali strancima pod čizmu, a sve za ideale SDP-a i HDZ-a, koji su opljačkali ovu zemlju i narod! NE u EU!
Svršeni su računi ove godine. Bila je Bogami crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju... 9. studenoga ošinu nas strahoviti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo liepih nada.
Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča.
Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga.
Mi stojimo moralno i materijalno u blatu.
Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? .... upitah se često za ovih zadnjih dana godine.
Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata.
Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi.
Bio je to isjećak iz dnevnika Augusta Šenoe: Staro ljeto, 31.12.1880 g.
Bilo je to posljednje Silvestrovo u njegovog života. Imao je samo 43 godine kada je umro, (prije 130 godina) a evo od tada pa naovamo ništa se za nas Hrvate promjenilo nije!
Još jedna godina prolazi ... a mi i dalje stojimo u blatu. Dokle?
Bio je vidovit taj Šenoa, prije više od 100 godina kao da je predvidio zlu sudbinu i mračnu budućnost za nas Hrvate.
a mi smo na istoj adresi, ako nas trebate:
HSP 1861
Šenoina 13
10 000 Zagreb
Hrvatska
Bog i Hrvati Hvala Stožerniku na ovim mislima, a svima Vama želim sretnu Novu 2012 Godinu, koja neće biti ni malo laka za nas domoljube i za pošteni hrvatski puk. Nadam se da neće hrvatski domoljub opet morati sanjati slobodu u Argentini, Švedskoj, Australiji ili u nekoj od drugih zemalja a da pritome pati, jer mu njegovu hrvatsku objesiše kao lopova... Teška vremena su za pravaše, ali ne treba gubiti nadu, jer nada umire posljednja, ali nemojte svoje povjerenje davati lažnim pravašima, jer njihovi interesi su veći od interesa hrvatskog naroda, jer imali ste godinama lažne pravaše u vrhu vlasti pa hrvatski narod nije imao koristi od njih dok je njihova korist bila ogrimna! HSP 1861 vas poziva na buđenje, ali buđenje nisu njihovi lažirani izbori i njhova lažna televizija, treba biti na okupu i čekati pogodan trenutak, kada narodu bude najgore, jer mi pravaši nismo napustili svoj narod, ako ne sudjelujemo na unaprijed odlučenim izborima, na kojima se mjenjaju dvije lopovske partije SDP i HDZ! Bog i Hrvati! Za Dom spremni!
Ovu anketu sam objavio danas oko podneva na stranici: Paraga vs Đapić Pogledajte samo rezultat, čak i uz medijsku cenzuru, Paraga ima i dan danas svoje pristaše, naravno ovo je na internetu, a očekujemo Vas i u stranci dragi prijatelji!
Danas je Danijel Srb gostovao u emisiji Nedjeljom u dva kod Ace Stankovića, a Aco se drznuo i pitao Srba, dali poziva Paragu u HSP? Srb je problijedio, pa je pokušao zaobići odgovor, no Stanković ga je upitao opet, a Srb veli da su Paragi vrata HSP-a otvorena, a i Ruži Tomašić! Dok Miljak ostaje izvan igre, jer ga nije nitko spominjao. Glavna zvijezda emisije nije bio program HSP-a, nego koalicijski partner Đapića i Srba, Dražen Keleminec koji je 2000 Godine mlatio ženu u redakciji Večernjeg lista o čemu sam već pisao na blogu. Srb o svemu nije znao naravno ništa, ali je bio vidno šokiran, kada mu je Aco dao članak iz Večernjeg lista.
Idem u korak s vremenom. Cenzura je ozbiljna stvar i ovo je jedini način kako joj doskočiti! Usput Vas obavještavam da pogledate sa desne strane rubriku Linkova, jer ima jedan zanimljiv link o HOS-u, a budući da znam da je stranicu napravio jedan pravi pravaš to me još više veseli. Možda ćete primjetiti da neki linkovi nedostaju, a to su linkovi HSP, A-HSP, HČSP, SHP (neradi više), HSP Dr. A.S., osim ovog što ne radi, ove druge sam morao ukloniti, jer su to izmišljene "pravaške" stranke, koje rade na razbijanju pravaštva. Keleminec i Đapić u koaliciji, što pokazuje da su isti. HČSP i Ruža u koaliciji, ostavio bih link od HČSP-a zbog dva čovjeka u HČSP-u, a to su Gosp. Rohaček i Gosp. Čirko, ali koalicija sa Ružom je kap koja je prelila čašu! Stranica SHP ne radi? Ako netko možda zna novi link, neka se javi, te ako znate neki link koji ovdje pripada, javite se!
20-ta obljetnica mučkog ubojstva Viteza Ante Paradžika 1991-2011
Na sutrašnji dan navršava se dvadeset godina od mučkog ubojstva Viteza Ante Paradžika dopredsjednika HSP-a i načelnika glavnog Stožera HOS-a, stranke i vojske koja je prva stala u obranu hrvatske neovisnosti! I nakon 20 Godina ubojice šetaju Hrvatskom i štite hrvatske građane, a trebali bi trunuti u zatvoru! Ubojice su najprije suspendirani iz policije, da bi ih kasnije Franjo Tuđman pomilovao, a nakon toga su vraćeni na svoja radna mjesta.
Netko će reći da je bilo slučajno, netko će reći da je bilo namjerno, a neki će reći da je tako i trebalo biti. No jedno je sigurno, mi znamo istinu, tako su prolazili oni koji su branili i htjeli braniti svoju Domovinu, dok su neki slijepci dogovorima u Karađođevu dogovarali prodaju Vukovara i podjelu BiH, čemu se protivio i naš Vitez Paradžik. HSP, Paradžik i Paraga su znali kakvo nam se zlo sprema i nisu htjeli gubiti ni trenutka, te su osnovali 25.06.91 HOS, koji se 10. Rujna 1991 predstavio Hrvatskoj javnosti, 18. Rujna HOS je zauzeo Starčevićev dom, a tri dana kasnije izvršen je atentat na Paradžika, sa njim je trebao biti ubijen i Dobroslav Paraga, koji je bio spriječen pa nije otišao na tribinu u Križevce. Od samog osnutka HOS-a, vlast je kovala plan kako smaknuti Paragu i Paradžika te marginalizirati ulogu HSP-a u politici i HOS-a u obrani Hrvatske. Iz pouzdanih izvora znam da je zauzimanje Starčevićevog doma izazvalo veliki strah u HDZ-u, te se očekivao napad na Banske dvore, iako su tajne službe nadzirale rad HSP-a, a o napadima na Banske dvore uopće nije bilo govora u HSP-u. Dakle tobožnji napad na Banske dvore je bio samo paravan za izvršenje ovog gnjusnog atentata! Pametnome dosta!
No ova tužna godišnjica ima još jednu tužnu stranu. Grobari pravaštva, lažni magistri i lažni pravaši, organizirali su za sutra simpozij o životu i radu pokojnog Paradžika te misu zadušnicu, na kojoj će biti i Paradžikova obitelj. Žalosno je da osobe poput Ante Đapića, Ante Prkačina i Dražena Kelemineca kupe političke poene preko mrtvog Paradžika, jer nisu zavrijedili da se nazivaju pravašima. Prvi je otpadnik iz HDZ-a, koji je poslužio svrsi, uništio je HSP svojom izdajom, drugi je izdao HOS u BiH nakon što je ubijen Blaž Kraljević, a treći misli da je pravaštvo biti u drušvu Đapića i kompanije! Ne može nitko prisvojiti Paradžika, ali treba ukazati na to tko se koristi imenom i djelom Viteza Paradžika. To su ljudi koji prije dvije godine nisu objavili ni slovo o Paradžiku i Kraljeviću i obljetnicama njihovih ubojstava, a na moj upit nisu znali što bi odgovorili, a odgovorio mi je Đapićev poltron Zvonimir Šimić.
Članovi HSP 1861 su prije mjesec dana posjetili rodno mjesto Ante Starčevića u Žitniku kod Gospića, rodno mjesto Blaža Kraljevića Lisice, njegovo posljednje počivalište, posjetili smo spomen mjesto Anti Paradžiku u središtu Ljubuškog, te mjesto ubojstva Blaža Kraljevića i osmorice vitezova u Kruševu kod Mostara. Pravaš treba biti cijele godine, a ne kao Đapić, Keleminec i Prkačin samo kada im to zatreba da bi ostvarili svoje osobne interese, a narod će i dalje od njih imati figu, jer jadan je onaj tko im povjeruje da imaju čiste namjere!
19 godina od ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića
Nezavisni portal za Posavinu, objavio je članak povodom 19. Godišnjice mučkog ubojstva Blaža Kraljevića i njegove pratnje. Mislim da se tu ništa više ne mora dodati ni oduzeti, jer mi pravaši već 19. Godina pričamo istu priču, ali nas nitko ne sluša. Naše vitezove ne može ništa vratiti, ali istina i osuda počinitelja, pa makar i posmrtna, bila bi ipak mala zadovoljština, za nas koji ostajemo i za one koji dolaze! Vitezovima neka je laka hrvatska gruda za koju su položili živote, uvijek ćemo misliti na Vas! Pravaš
Devetog kolovoza navršava se 19 godina od ubojstav generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a iz njegove pratnje. Osim Kraljevića ubijeni su Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Ubijeni od vlastitog naroda, hercegovačkih mafijaša, ratnih profitera, i ratnih zločinaca "Kažnjeničke bojne" Mladena Naletilića - Tute, kojima i dan danas nije suđeno glede tog sotonističkog čina i veleizdaje Hrvatstva.
U daljem tekstu izvod iz knjige Mladena Bošnjaka | "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik"
Prešućeni i nekažnjeni zločin
Novinar Mladen Bošnjak, ratni povjerenik HSP-a za BiH, predstavio je knjigu "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik", objavljujemo dijelove: u kojima autor donosi autentično svjedočenje o formiranju HOS-a u BiH, ulozi i ubojstvu generala HOS-a Blaža Kraljevića, čije se obljetnice danas sjećamo.
Koncem osamdesetih godina proteklog stoljeća, u malom provincijskom kanadskom gradu, prvi put sam čuo ime Blaža Kraljevića za kojega je rečeno da živi u Australiji, te da je veoma aktivan sudionik u borbi hrvatske emigracije čiji je prvenstveni cilj bio stvaranje samostalne hrvatske države. Dakako, nisam ni slutio da ćemo nekoliko godina kasnije manje ili više uspješno surađivati u Domovini, u koju je njegova noga stupila nakon četvrt stoljeća teškog emigrantskog života.
Uzdanica HSP Ljubuški
Kraljević je rođen 1947. u selu Lisicama kraj Ljubuškoga. Sredinom šezdesetih, da bi izbjegao služenje vojnog roka u JNA, odlazi u Australiju gdje se, po vlastitom kazivanju, bavio sitnim biznisom. Početkom rata vratio se u Hrvatsku i odmah se priključio Dobroslavu Paragi (prvi predsjednik Hrvatske stranke prava, op.p.). U Australiji su mu ostali žena i dva sina, no nadao se da će se i oni skoro vratiti u njegov rodni Ljubuški. Nije bio školovan za vojnički posao, nikad nije bio ni u jednoj vojsci, no gotovo je nevjerojatno imao dobar odnos sa svojim vojnicima koji su ga obožavali.
HSP Ljubuški je tada bio najjača stranačka podružnica na svijetu! Odnio sam tih dana u Starčevićev dom u Zagreb 1180 pristupnica i 75% novca od članarine kako je predviđeno stranačkim statutom. Bilo je onih koji su govorili da imaju par tisuća članova, ali te pristupnice (o novcima da ne govorimo) nitko nije vidio. Na temelju te činjenice tražio sam od Parage (jer stranačko predsjedništvo više nije funkcioniralo) bolji tretman ljudi koji vode i izgrađuju stranku.
HOS je sve više preuzimao stranku koja se doslovno uniformirala za kratko vrijeme. "HOS je naš ponos" — uzvikivao je Paraga sa balkona okupljenoj masi, a Ante Đapić (sadašnji predsjednik HSP-a Hrvatske) tu dječju maksimu po medijima eksploatirao do granica neozbiljnosti. Takvo stanje opće euforije, utemeljene na bojnim pokličima, potrajat će do kolovozkih izbora 1992. ili pak do konačnog tužnog prizemljenja, 9. kolovoza, kada je ubijen Blaž Kraljević, posljednja Paragina vojnička uzdanica.
HOS je postajao sve brojniji. Nije se više oskudijevalo, hrane je bilo dosta, automobila sasvim dovoljno, odore i vojnička oprema stizali su svakodnevno. Robu je iz Zagreba dovozio Aco Bajkuša, spomenuti sarajevski ugostitelj koji, po svemu sudeći, nije propustio priliku da vrcajući med ne poliže prste.
Masakr kolovoza 1992.
Tog nedjeljnog jutra Blaž Kraljević je sa svojom pratnjom, a to su trojica momaka, Šahdo Delić i Marko Stjepanović iz Teslića, lučki radnici u Pločama, te Osman Maksić iz Vitine, krenuo na sastanak HOS-a u Mostaru, na koji ga je pozvao Vinko Martinović Štela (tadašnji zapovjednik HOS-a Mostar, poslije rata osuđen na 20 godina za ratne zločine u Haagu, op. p.), jedan od zapovjednika.
Odlučio je prije svratiti u Čapljinu, u vojarnu Dretelj, da pogleda naoružanje prethodne noći pristiglo iz Osijeka, navodno dobro plaćeno, a posao je obavljen preko stanovitog bojnika Dide koji je prije nekih mjesec dana stigao u Ljubuški.
Blaž Kraljević 1947-1992
Elem, Blaž Kraljević je, vele svjedoci, bio zadovoljan učinjenim poslom i krenuo put Mostara. Od starih HOS- ovaca priključio im se Marijo Medić iz Vitine koji je cijelo vrijeme vodio računa o Ivici Primorcu (Kraljevićev zamjenik,op.p.). Želju da sa zapovjednikom krenu u Mostar izrazili su i prije nekoliko dana pristigli Ivan Granić iz Vitine, Gordan Čuljak iz Vojnića, Vinko Primorac iz Gornjih Radišića, svi sa područja općine Ljubuški, te Rasim Krasniqi iz Jablanice kraj Peći na Kosovu, a u redove HOS-a stigao iz Rijeke.
Čuo sam nekoliko verzija onoga sto se događalo na sastanku u Mostaru. Vinko Martinović je stalno prekidan na sastanku telefonskim pozivima, a u slušalicu je uvijek govorio isto: "Evo stigo mi je general, trebam ispratiti generala..."
Damir Mucić, Marijana i ja krenuli smo u Široki Brijeg preko Grljevića. U mjestu Buhovo, općina Široki Brijeg, zaustavila nas je nekakva vojska ili policija, naredila da iziđemo, ruke na krov automobila i pretres. Oni ce nas sprovesti u Široki Brijeg kod zapovjednika HVO-a ili nekog tko nam može dati informaciju o devetorici naših ljudi. Oko 19 sati stigli smo ispred hotela "Park" gdje smo zamoljeni da sačekamo koji minut. Nervozno sam šetao uokolo dok su Marijana i Damir sjedili na nekakvoj ogradi i zurili u prazno. Prenuo me glas jednog vojnika:
Evo ide zapovjednik!
Za Mladena Naletilića Tutu čuo sam iz priča naših ljudi iz Njemačke, poglavito onih koji su živjeli i radili na Bodenzeu. Mišljenja o njemu su, po običaju, bila dvojaka. Od opasnog emigranta do jugoslavenskog špijuna. Za potonju varijantu je većina. To je vidljivo i iz brojnih pisama Miljenka Bebeka, emigranta koji je živio u Friedrictschafenu, koje je slao na adresu domaćeg tiska koji ih, kao režimska ispostava, nije objavljivao, ali su ta pisma svijetlo dana ugledala u "Hrvatskoj domovini", časopisu kojeg je u Hamburgu izdavao njemački novinar Hans Peter Rullman. Svejedno, nismo o njemu puno vodili računa, znali smo da je na Širokom Brijegu osnovao Kaznjeničku bojnu i vjerovali da se bori protiv neprijatelja.
Dvanaest godina kasnije pitao sam Ivana Beslića, potpisnika one nesretne knjige "Čuvari Jugoslavije", je li Tutu namjerno izostavio sa popisa suradnika UDB-e ili ga uopće nema u obavještajnim arhivama. Pognute glave procijedio je:
Čuješ, pobro...
Kroz kavanu hotela "Park" sproveli su nas u neki separe. Unutra su sjedili Tutini vojnici, njih sedam-osam. Tuta se se smjestio u fotelju za jednim malim stolom, a nama zapovjedio da sjednemo preko puta. Dvojica vojnika zauzeli su pozicije s kojih mogu onemogućiti svaki naš pokret. Po izopačenom pogledu zapovjednika Kažnjeničke bojne dalo se odmah primijetiti da su stvari skroz ozbiljne. Kad sam rekao zašto smo došli u Široki Brijeg, Tuta je "poludio". Počeo se nekontrolirano derati, vrištati. Da tko smije pucati u njegovu vojsku, tko je ubio Brazilijana, sve će on to ispitati, i sve pobiti.
Nekako sam, u tom košmaru, uspio razabrati da je Blaž Kraljević ubijen. I njegova pratnja, naravno, samo sto mi, u tom trenutku, nismo znali koliko je ljudi išlo s njim. Tuta je odobrio Damiru Muciću da u pratnji jednog od njegovih vojnika ode vidjeti mrtve suborce. Samo njemu. Marijana je htjela nešto izustiti, vjerojatno je pomislila sto i ja - da se Damir ne će vratiti živ, na sto je general Tuta, sad već puno blažim tonom, reagirao: - Ništa ne brini, mala, vratit će se on. Tuta ne ubija pred damama!
Počeo mi je držati politički govor. Te da smo mi zavedeni, da ne znamo za što se borimo, da je on pravi Hrvat, dapače ustaša. Kao ilustraciju te tvrdnje izvadio je vojničke iskaznice svojih sinova, dvojice simpatičnih dječaka, starih oko deset godina. Na iskaznicama HVO-a, razumije se, na mjestu gdje treba upisati čin, pisalo je - Ustaša! 1
U nekom kontekstu je spominjao Ivicu Primorca, ne znam kojem, što mi je bilo posve nerazumljivo. Nerazumljivo iz razloga sto još ne znam za mjesto i ulogu Kraljevićevog zamjenika u ovoj tužnoj priči.
"Doć'u u ponediljak u Ljubuški i skinuti sve 'ljiljane', je li jasno?! Poslije ću, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuica i Aliju. A kad sve ovo prođe, kad svrši rat, ja ću se učlaniti u HSP, ja sam pravaš veći od sviju“.
Ubojice i pomagači
Na ulazu u u stožer dočekala me nijema gomila što stražara, što dočasnika i časnika, što dalje i bliže rodbine koja se još uvijek nadala. Donijeli smo crne glase, ustvari, samo ih potvrdili. Sih devet HOS-ovaca je ubijeno.
U stožernim kancelarijama zbrka. Svatko nešto užurbuno traži,. nosi nekakve papire. Jedan dočasnik telefonira. ni sam ne znajući koga traži ni s kim razgovara. Zamjeniku Ivici Primorcu — ni traga! (danas zaposlen kao zaštitar u Euroherc osiguranju u Zagrebu, op.p.)
Jedno polupismeno stožerno potrčkalo koje sam primio u stranku, a samim tim i u HOS, na bratov brk. intimus Primorcev. urlajući je predlagao da se kidnapiraju djeca i zena Kraljevicevog zamjenika koja se nalaze u nekom hotelu u Baškoj Vodi. Nisam nasjeo. Taj prozirni trik nije upalio cak ni kod naivčine kakva sam ja, koja ni dan danas ne vjeruje u teorije zavjere. A trebao bih, bar malo. Opet, sto imaju sitna dječica s tom prljavom rabotom, makar im rođeni otac bio glavni akter velikog zla.
Negdje početkom lipnja Ivica mi je, sav nekako podvojen, tih i deprimiran, pričao kako ga zovu da prede u HVO, da ce mu priznati cin i sve ostale beneficije. Našalio sam se i rekao da sačeka
jer, aluzija na nogomet, prijelazni rok počinje u srpnju. Vise nije pogrdno govorio o Mati Bobanu. niti je koristio vlastitu imbecilnu kovanicu prema kojoj skraćenica HVO ima značiti - Hrvatski volovi! Iskreno, mislio sam da je ta kriza prolazna i da ce brzo doći ksebi. Bio sam ravnodušan i spram primisli da bi mogao stvarno "prijeći" u HVO, jer bi svojim odlaskom samo pojačao redove HOS-a. O vojsci, vojnikovanju i ratovanju, Ivica Primorac nije imao pojma! Stari bi ljudi rekli - kolik' ni sam!
Neke bitne informacije nije mogao prenijeti HVO-u jer su sve Kraljevićeve zamisli i ideje bile u javnosti. Sto preko priopćenja, sto u brojnim novinskim razgovorima. (Mada ću nekoliko godina kasnije, uvidom u obavještajni arhiv HVO-a, vidjeti da je puno toga izmišljao i lagao, vjerojatno da bi fascinirao žbire iz vladajuće kaste).
Prema prilično pouzdanom svjedočenju, Primorac se u petak, 1. kolovoza, počeo prenemagati pred Kraljevićem. Da je iscrpljen i umoran (od čega?), da mu je dosta svega te da razmišlja o ostavci. Taj strogo politički izraz - ostavka - udomaćio se i tamo gdje mu je najmanje mjesto, u vojsci. U HVO-u nešto masovnije, ali i u HOS-u. U ratu se, barem tako piše u čitankama, malodušje kažnjava strijeljanjem. Samo sretnici prođu s ukorom. Ah, eto, ovi nasi moderni ratovi podrazumijevaju i ostavke.
Potrčko Andabak
Blaž je reagirao u svom stilu. Predložio je svom zamjeniku da se par dana odmori i da ce ga proći to sto ga muci. Na vijest o tragediji javio se telefonom u stožer i autoritetom zamjenika, savjetovao mir. On je negdje na važnim razgovorima i pregovorima, i uskoro ce u stožer. Dan po dan, a Ivice Primorca nema. Ima, u stvari, ali gdje?
Gdje je Kraljevićeva tajnica Katica Pernar (danas živi u istočnom dijelu Mostara, op.p.) koja se svih osam mjeseci nije, de facto, odvajala od njega, koja je išla s njim na svako, makar i najkraće, putovanje? Na nju su se okomili, uglavnom, gmazovi koji su joj, sto je rec' do jučer, podilazili i s čijih lica, kad bi bili u njenoj nazočnosti, nije silazio zahvalni i ponizni osmijeh. Gdje je bila i sto je radila 9. kolovoza 1992. godine ja - nc znam!
Tko je deseti čovjek u ovoj monstruoznoj priti? Obdukcija a Splitu je pokazala da je Brazilijano, o kojem Tuta govori, usmrćen hicem s leđa, znatno ranije nego Kraljevic i njegovi momci. Kako je idiotska teorija da je HOS prvi počeo pucati doprla i do govornice Hrvatskog državnog sabora, iz diskusije se moglo doznati da se dotični Brazilijano prezivao Bodulić i da je iz nekog mjesta u zadarskom zaleđu. " '
No, ovaj zločin se veže isključivo za njega jer je zapovijedao Kažnjeničkom bojnom koja je zločin izvršila i jer je kasnije, po njegovoj zapovijedi i osobnim sudjelovanjem u privođenju, netragom nestao Robert Nosić iz Gornjih Radisića koji je prethodno ustrijelio jednog njegovog vojnika jer je posao "prosipati silu" u Ljubuskom. Tuta ga je, bez ikakvog otpo-ra, izveo iz mostarskog zatvora i zauvijek riješio ovozemaljskih muka.
Zločinstvo u Kruševu se pripisuje i Tuti jer nitko u Hercegovini nije ozbiljno shvaćao ni doživljavao Ivana Andabaka. Smatran je Naletiltcevim potrčkom, bez vlastitog stava i mišljenja o bilo čemu. On jc bio tek puki izvršitelj, a takvi nikome i nikada nisu bili zanimljivi.
Tuđman je, preko Boze Vukušića uništavanje HOS-a u BiH financirao sa dva milijuna maraka
Dugogodišnji hrvatski politički emigrant, povratnik, koji se odmah po dolasku uključio u politički život u Hercegovini, tvrdi da je hrvatski politički vrh iz Zagreba izdašno honorirao "čišćenje" Hercegovine od HOS-ovaca, prvenstveno fizičku likvidaciju Blaža Kraljevića. Prema njegovim riječima, poslano je dva milijuna njemačkih maraka, a donio ih je Bozo Vukušić, autor knjiga "Tajni rat UDB-e", "Čuvari Jugoslavije" i drugih, uglavnom bezvrijednih, knjiga o suradnicima UDB-e u Hrvatskoj i BiH. Ako se zna da je Hrvatska dnevno plaćala rat u BiH oko tri milijuna maraka, onda se svota koju je, navodno, donio Vukusic, pritom poznajući apetite vladajuce klike u Hercegovini, komotno može smatrati sitnišem. Međutim, ta u stvarnosti ogromna svota novca najbolji je dokaz koliko su se salonski generali i "političari" Herceg Bosne bojali Kraljevica. Njegovog autoriteta i ugleda, ponajviše. Ako su tvrdili, a jesu, da je ubojstvo Blaža Kraljevica visoko domoljubni cin, zar nisu mogli pronaći par momaka koji bi se besplatno žrtvovali za "nacionalne interese i vise ciljeve". Zar je bilo potrebno ostvarenje visokog domoljubnog cina podupirati milijunima.
Ubili su im tijela ali će vječno živjeti u našim srcima i mislima Neka im je laka hrvatska zemlja. Za dom spremni!
Mladen Bošnjak | knjiga "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik"
Nezavisni portal za Posavinu, objavio je članak povodom 19. Godišnjice mučkog ubojstva Blaža Kraljevića i njegove pratnje. Mislim da se tu ništa više ne mora dodati ni oduzeti, jer mi pravaši već 19. Godina pričamo istu priču, ali nas nitko ne sluša. Naše vitezove ne može ništa vratiti, ali istina i osuda počinitelja, pa makar i posmrtna, bila bi ipak mala zadovoljština, za nas koji ostajemo i za one koji dolaze! Vitezovima neka je laka hrvatska gruda za koju su položili živote, uvijek ćemo misliti na Vas! Pravaš 