Ovaj blog se zove "pravaš", jer je to moje političko uvjerenje. Smatram da Hrvatsku mogu voditi samo čestiti i pošteni pravaši, a ne lažni demokršćani, kripto komunisti i drugi "demokrati". Pravaštvo u RH se nalazi u raljama lažnih pravaša i dok se ono ne oslobodi neće biti sreće i blagostanja za hrvatski narod i Hrvatsku domovinu! Na ovom blogu ću pisati o svakodnevnim političkim temama, gledajući sa pravaškog gledišta. Pratiti ću i komentirati izjave i rad pravaških čelnika i stranaka.
NE za EU, NE za Euroslaviju, NE za pljačku Hrvatske i otimanje našeg dostojanstva! Nismo guske u magli, te nismo nesposobni da ne možemo sami odlučivati o svojoj sudbini! Hrvatice i Hrvati 22.01.12 zaokružite NE!
NE za robovsku Hrvatsku već za slobodnu i nezavisnu za koju su ginuli naši branitelji, krvlju smo branili i obranili našu Domovinu da bi je sada dali strancima pod čizmu, a sve za ideale SDP-a i HDZ-a, koji su opljačkali ovu zemlju i narod! NE u EU!
Svršeni su računi ove godine. Bila je Bogami crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju... 9. studenoga ošinu nas strahoviti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo liepih nada.
Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča.
Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga.
Mi stojimo moralno i materijalno u blatu.
Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? .... upitah se često za ovih zadnjih dana godine.
Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata.
Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi.
Bio je to isjećak iz dnevnika Augusta Šenoe: Staro ljeto, 31.12.1880 g.
Bilo je to posljednje Silvestrovo u njegovog života. Imao je samo 43 godine kada je umro, (prije 130 godina) a evo od tada pa naovamo ništa se za nas Hrvate promjenilo nije!
Još jedna godina prolazi ... a mi i dalje stojimo u blatu. Dokle?
Bio je vidovit taj Šenoa, prije više od 100 godina kao da je predvidio zlu sudbinu i mračnu budućnost za nas Hrvate.
a mi smo na istoj adresi, ako nas trebate:
HSP 1861
Šenoina 13
10 000 Zagreb
Hrvatska
Bog i Hrvati Hvala Stožerniku na ovim mislima, a svima Vama želim sretnu Novu 2012 Godinu, koja neće biti ni malo laka za nas domoljube i za pošteni hrvatski puk. Nadam se da neće hrvatski domoljub opet morati sanjati slobodu u Argentini, Švedskoj, Australiji ili u nekoj od drugih zemalja a da pritome pati, jer mu njegovu hrvatsku objesiše kao lopova... Teška vremena su za pravaše, ali ne treba gubiti nadu, jer nada umire posljednja, ali nemojte svoje povjerenje davati lažnim pravašima, jer njihovi interesi su veći od interesa hrvatskog naroda, jer imali ste godinama lažne pravaše u vrhu vlasti pa hrvatski narod nije imao koristi od njih dok je njihova korist bila ogrimna! HSP 1861 vas poziva na buđenje, ali buđenje nisu njihovi lažirani izbori i njhova lažna televizija, treba biti na okupu i čekati pogodan trenutak, kada narodu bude najgore, jer mi pravaši nismo napustili svoj narod, ako ne sudjelujemo na unaprijed odlučenim izborima, na kojima se mjenjaju dvije lopovske partije SDP i HDZ! Bog i Hrvati! Za Dom spremni!
Ovu anketu sam objavio danas oko podneva na stranici: Paraga vs Đapić Pogledajte samo rezultat, čak i uz medijsku cenzuru, Paraga ima i dan danas svoje pristaše, naravno ovo je na internetu, a očekujemo Vas i u stranci dragi prijatelji!
Danas je Danijel Srb gostovao u emisiji Nedjeljom u dva kod Ace Stankovića, a Aco se drznuo i pitao Srba, dali poziva Paragu u HSP? Srb je problijedio, pa je pokušao zaobići odgovor, no Stanković ga je upitao opet, a Srb veli da su Paragi vrata HSP-a otvorena, a i Ruži Tomašić! Dok Miljak ostaje izvan igre, jer ga nije nitko spominjao. Glavna zvijezda emisije nije bio program HSP-a, nego koalicijski partner Đapića i Srba, Dražen Keleminec koji je 2000 Godine mlatio ženu u redakciji Večernjeg lista o čemu sam već pisao na blogu. Srb o svemu nije znao naravno ništa, ali je bio vidno šokiran, kada mu je Aco dao članak iz Večernjeg lista.
Idem u korak s vremenom. Cenzura je ozbiljna stvar i ovo je jedini način kako joj doskočiti! Usput Vas obavještavam da pogledate sa desne strane rubriku Linkova, jer ima jedan zanimljiv link o HOS-u, a budući da znam da je stranicu napravio jedan pravi pravaš to me još više veseli. Možda ćete primjetiti da neki linkovi nedostaju, a to su linkovi HSP, A-HSP, HČSP, SHP (neradi više), HSP Dr. A.S., osim ovog što ne radi, ove druge sam morao ukloniti, jer su to izmišljene "pravaške" stranke, koje rade na razbijanju pravaštva. Keleminec i Đapić u koaliciji, što pokazuje da su isti. HČSP i Ruža u koaliciji, ostavio bih link od HČSP-a zbog dva čovjeka u HČSP-u, a to su Gosp. Rohaček i Gosp. Čirko, ali koalicija sa Ružom je kap koja je prelila čašu! Stranica SHP ne radi? Ako netko možda zna novi link, neka se javi, te ako znate neki link koji ovdje pripada, javite se!
20-ta obljetnica mučkog ubojstva Viteza Ante Paradžika 1991-2011
Na sutrašnji dan navršava se dvadeset godina od mučkog ubojstva Viteza Ante Paradžika dopredsjednika HSP-a i načelnika glavnog Stožera HOS-a, stranke i vojske koja je prva stala u obranu hrvatske neovisnosti! I nakon 20 Godina ubojice šetaju Hrvatskom i štite hrvatske građane, a trebali bi trunuti u zatvoru! Ubojice su najprije suspendirani iz policije, da bi ih kasnije Franjo Tuđman pomilovao, a nakon toga su vraćeni na svoja radna mjesta.
Netko će reći da je bilo slučajno, netko će reći da je bilo namjerno, a neki će reći da je tako i trebalo biti. No jedno je sigurno, mi znamo istinu, tako su prolazili oni koji su branili i htjeli braniti svoju Domovinu, dok su neki slijepci dogovorima u Karađođevu dogovarali prodaju Vukovara i podjelu BiH, čemu se protivio i naš Vitez Paradžik. HSP, Paradžik i Paraga su znali kakvo nam se zlo sprema i nisu htjeli gubiti ni trenutka, te su osnovali 25.06.91 HOS, koji se 10. Rujna 1991 predstavio Hrvatskoj javnosti, 18. Rujna HOS je zauzeo Starčevićev dom, a tri dana kasnije izvršen je atentat na Paradžika, sa njim je trebao biti ubijen i Dobroslav Paraga, koji je bio spriječen pa nije otišao na tribinu u Križevce. Od samog osnutka HOS-a, vlast je kovala plan kako smaknuti Paragu i Paradžika te marginalizirati ulogu HSP-a u politici i HOS-a u obrani Hrvatske. Iz pouzdanih izvora znam da je zauzimanje Starčevićevog doma izazvalo veliki strah u HDZ-u, te se očekivao napad na Banske dvore, iako su tajne službe nadzirale rad HSP-a, a o napadima na Banske dvore uopće nije bilo govora u HSP-u. Dakle tobožnji napad na Banske dvore je bio samo paravan za izvršenje ovog gnjusnog atentata! Pametnome dosta!
No ova tužna godišnjica ima još jednu tužnu stranu. Grobari pravaštva, lažni magistri i lažni pravaši, organizirali su za sutra simpozij o životu i radu pokojnog Paradžika te misu zadušnicu, na kojoj će biti i Paradžikova obitelj. Žalosno je da osobe poput Ante Đapića, Ante Prkačina i Dražena Kelemineca kupe političke poene preko mrtvog Paradžika, jer nisu zavrijedili da se nazivaju pravašima. Prvi je otpadnik iz HDZ-a, koji je poslužio svrsi, uništio je HSP svojom izdajom, drugi je izdao HOS u BiH nakon što je ubijen Blaž Kraljević, a treći misli da je pravaštvo biti u drušvu Đapića i kompanije! Ne može nitko prisvojiti Paradžika, ali treba ukazati na to tko se koristi imenom i djelom Viteza Paradžika. To su ljudi koji prije dvije godine nisu objavili ni slovo o Paradžiku i Kraljeviću i obljetnicama njihovih ubojstava, a na moj upit nisu znali što bi odgovorili, a odgovorio mi je Đapićev poltron Zvonimir Šimić.
Članovi HSP 1861 su prije mjesec dana posjetili rodno mjesto Ante Starčevića u Žitniku kod Gospića, rodno mjesto Blaža Kraljevića Lisice, njegovo posljednje počivalište, posjetili smo spomen mjesto Anti Paradžiku u središtu Ljubuškog, te mjesto ubojstva Blaža Kraljevića i osmorice vitezova u Kruševu kod Mostara. Pravaš treba biti cijele godine, a ne kao Đapić, Keleminec i Prkačin samo kada im to zatreba da bi ostvarili svoje osobne interese, a narod će i dalje od njih imati figu, jer jadan je onaj tko im povjeruje da imaju čiste namjere!
19 godina od ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića
Nezavisni portal za Posavinu, objavio je članak povodom 19. Godišnjice mučkog ubojstva Blaža Kraljevića i njegove pratnje. Mislim da se tu ništa više ne mora dodati ni oduzeti, jer mi pravaši već 19. Godina pričamo istu priču, ali nas nitko ne sluša. Naše vitezove ne može ništa vratiti, ali istina i osuda počinitelja, pa makar i posmrtna, bila bi ipak mala zadovoljština, za nas koji ostajemo i za one koji dolaze! Vitezovima neka je laka hrvatska gruda za koju su položili živote, uvijek ćemo misliti na Vas! Pravaš
Devetog kolovoza navršava se 19 godina od ubojstav generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a iz njegove pratnje. Osim Kraljevića ubijeni su Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Ubijeni od vlastitog naroda, hercegovačkih mafijaša, ratnih profitera, i ratnih zločinaca "Kažnjeničke bojne" Mladena Naletilića - Tute, kojima i dan danas nije suđeno glede tog sotonističkog čina i veleizdaje Hrvatstva.
U daljem tekstu izvod iz knjige Mladena Bošnjaka | "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik"
Prešućeni i nekažnjeni zločin
Novinar Mladen Bošnjak, ratni povjerenik HSP-a za BiH, predstavio je knjigu "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik", objavljujemo dijelove: u kojima autor donosi autentično svjedočenje o formiranju HOS-a u BiH, ulozi i ubojstvu generala HOS-a Blaža Kraljevića, čije se obljetnice danas sjećamo.
Koncem osamdesetih godina proteklog stoljeća, u malom provincijskom kanadskom gradu, prvi put sam čuo ime Blaža Kraljevića za kojega je rečeno da živi u Australiji, te da je veoma aktivan sudionik u borbi hrvatske emigracije čiji je prvenstveni cilj bio stvaranje samostalne hrvatske države. Dakako, nisam ni slutio da ćemo nekoliko godina kasnije manje ili više uspješno surađivati u Domovini, u koju je njegova noga stupila nakon četvrt stoljeća teškog emigrantskog života.
Uzdanica HSP Ljubuški
Kraljević je rođen 1947. u selu Lisicama kraj Ljubuškoga. Sredinom šezdesetih, da bi izbjegao služenje vojnog roka u JNA, odlazi u Australiju gdje se, po vlastitom kazivanju, bavio sitnim biznisom. Početkom rata vratio se u Hrvatsku i odmah se priključio Dobroslavu Paragi (prvi predsjednik Hrvatske stranke prava, op.p.). U Australiji su mu ostali žena i dva sina, no nadao se da će se i oni skoro vratiti u njegov rodni Ljubuški. Nije bio školovan za vojnički posao, nikad nije bio ni u jednoj vojsci, no gotovo je nevjerojatno imao dobar odnos sa svojim vojnicima koji su ga obožavali.
HSP Ljubuški je tada bio najjača stranačka podružnica na svijetu! Odnio sam tih dana u Starčevićev dom u Zagreb 1180 pristupnica i 75% novca od članarine kako je predviđeno stranačkim statutom. Bilo je onih koji su govorili da imaju par tisuća članova, ali te pristupnice (o novcima da ne govorimo) nitko nije vidio. Na temelju te činjenice tražio sam od Parage (jer stranačko predsjedništvo više nije funkcioniralo) bolji tretman ljudi koji vode i izgrađuju stranku.
HOS je sve više preuzimao stranku koja se doslovno uniformirala za kratko vrijeme. "HOS je naš ponos" — uzvikivao je Paraga sa balkona okupljenoj masi, a Ante Đapić (sadašnji predsjednik HSP-a Hrvatske) tu dječju maksimu po medijima eksploatirao do granica neozbiljnosti. Takvo stanje opće euforije, utemeljene na bojnim pokličima, potrajat će do kolovozkih izbora 1992. ili pak do konačnog tužnog prizemljenja, 9. kolovoza, kada je ubijen Blaž Kraljević, posljednja Paragina vojnička uzdanica.
HOS je postajao sve brojniji. Nije se više oskudijevalo, hrane je bilo dosta, automobila sasvim dovoljno, odore i vojnička oprema stizali su svakodnevno. Robu je iz Zagreba dovozio Aco Bajkuša, spomenuti sarajevski ugostitelj koji, po svemu sudeći, nije propustio priliku da vrcajući med ne poliže prste.
Masakr kolovoza 1992.
Tog nedjeljnog jutra Blaž Kraljević je sa svojom pratnjom, a to su trojica momaka, Šahdo Delić i Marko Stjepanović iz Teslića, lučki radnici u Pločama, te Osman Maksić iz Vitine, krenuo na sastanak HOS-a u Mostaru, na koji ga je pozvao Vinko Martinović Štela (tadašnji zapovjednik HOS-a Mostar, poslije rata osuđen na 20 godina za ratne zločine u Haagu, op. p.), jedan od zapovjednika.
Odlučio je prije svratiti u Čapljinu, u vojarnu Dretelj, da pogleda naoružanje prethodne noći pristiglo iz Osijeka, navodno dobro plaćeno, a posao je obavljen preko stanovitog bojnika Dide koji je prije nekih mjesec dana stigao u Ljubuški.
Blaž Kraljević 1947-1992
Elem, Blaž Kraljević je, vele svjedoci, bio zadovoljan učinjenim poslom i krenuo put Mostara. Od starih HOS- ovaca priključio im se Marijo Medić iz Vitine koji je cijelo vrijeme vodio računa o Ivici Primorcu (Kraljevićev zamjenik,op.p.). Želju da sa zapovjednikom krenu u Mostar izrazili su i prije nekoliko dana pristigli Ivan Granić iz Vitine, Gordan Čuljak iz Vojnića, Vinko Primorac iz Gornjih Radišića, svi sa područja općine Ljubuški, te Rasim Krasniqi iz Jablanice kraj Peći na Kosovu, a u redove HOS-a stigao iz Rijeke.
Čuo sam nekoliko verzija onoga sto se događalo na sastanku u Mostaru. Vinko Martinović je stalno prekidan na sastanku telefonskim pozivima, a u slušalicu je uvijek govorio isto: "Evo stigo mi je general, trebam ispratiti generala..."
Damir Mucić, Marijana i ja krenuli smo u Široki Brijeg preko Grljevića. U mjestu Buhovo, općina Široki Brijeg, zaustavila nas je nekakva vojska ili policija, naredila da iziđemo, ruke na krov automobila i pretres. Oni ce nas sprovesti u Široki Brijeg kod zapovjednika HVO-a ili nekog tko nam može dati informaciju o devetorici naših ljudi. Oko 19 sati stigli smo ispred hotela "Park" gdje smo zamoljeni da sačekamo koji minut. Nervozno sam šetao uokolo dok su Marijana i Damir sjedili na nekakvoj ogradi i zurili u prazno. Prenuo me glas jednog vojnika:
Evo ide zapovjednik!
Za Mladena Naletilića Tutu čuo sam iz priča naših ljudi iz Njemačke, poglavito onih koji su živjeli i radili na Bodenzeu. Mišljenja o njemu su, po običaju, bila dvojaka. Od opasnog emigranta do jugoslavenskog špijuna. Za potonju varijantu je većina. To je vidljivo i iz brojnih pisama Miljenka Bebeka, emigranta koji je živio u Friedrictschafenu, koje je slao na adresu domaćeg tiska koji ih, kao režimska ispostava, nije objavljivao, ali su ta pisma svijetlo dana ugledala u "Hrvatskoj domovini", časopisu kojeg je u Hamburgu izdavao njemački novinar Hans Peter Rullman. Svejedno, nismo o njemu puno vodili računa, znali smo da je na Širokom Brijegu osnovao Kaznjeničku bojnu i vjerovali da se bori protiv neprijatelja.
Dvanaest godina kasnije pitao sam Ivana Beslića, potpisnika one nesretne knjige "Čuvari Jugoslavije", je li Tutu namjerno izostavio sa popisa suradnika UDB-e ili ga uopće nema u obavještajnim arhivama. Pognute glave procijedio je:
Čuješ, pobro...
Kroz kavanu hotela "Park" sproveli su nas u neki separe. Unutra su sjedili Tutini vojnici, njih sedam-osam. Tuta se se smjestio u fotelju za jednim malim stolom, a nama zapovjedio da sjednemo preko puta. Dvojica vojnika zauzeli su pozicije s kojih mogu onemogućiti svaki naš pokret. Po izopačenom pogledu zapovjednika Kažnjeničke bojne dalo se odmah primijetiti da su stvari skroz ozbiljne. Kad sam rekao zašto smo došli u Široki Brijeg, Tuta je "poludio". Počeo se nekontrolirano derati, vrištati. Da tko smije pucati u njegovu vojsku, tko je ubio Brazilijana, sve će on to ispitati, i sve pobiti.
Nekako sam, u tom košmaru, uspio razabrati da je Blaž Kraljević ubijen. I njegova pratnja, naravno, samo sto mi, u tom trenutku, nismo znali koliko je ljudi išlo s njim. Tuta je odobrio Damiru Muciću da u pratnji jednog od njegovih vojnika ode vidjeti mrtve suborce. Samo njemu. Marijana je htjela nešto izustiti, vjerojatno je pomislila sto i ja - da se Damir ne će vratiti živ, na sto je general Tuta, sad već puno blažim tonom, reagirao: - Ništa ne brini, mala, vratit će se on. Tuta ne ubija pred damama!
Počeo mi je držati politički govor. Te da smo mi zavedeni, da ne znamo za što se borimo, da je on pravi Hrvat, dapače ustaša. Kao ilustraciju te tvrdnje izvadio je vojničke iskaznice svojih sinova, dvojice simpatičnih dječaka, starih oko deset godina. Na iskaznicama HVO-a, razumije se, na mjestu gdje treba upisati čin, pisalo je - Ustaša! 1
U nekom kontekstu je spominjao Ivicu Primorca, ne znam kojem, što mi je bilo posve nerazumljivo. Nerazumljivo iz razloga sto još ne znam za mjesto i ulogu Kraljevićevog zamjenika u ovoj tužnoj priči.
"Doć'u u ponediljak u Ljubuški i skinuti sve 'ljiljane', je li jasno?! Poslije ću, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuica i Aliju. A kad sve ovo prođe, kad svrši rat, ja ću se učlaniti u HSP, ja sam pravaš veći od sviju“.
Ubojice i pomagači
Na ulazu u u stožer dočekala me nijema gomila što stražara, što dočasnika i časnika, što dalje i bliže rodbine koja se još uvijek nadala. Donijeli smo crne glase, ustvari, samo ih potvrdili. Sih devet HOS-ovaca je ubijeno.
U stožernim kancelarijama zbrka. Svatko nešto užurbuno traži,. nosi nekakve papire. Jedan dočasnik telefonira. ni sam ne znajući koga traži ni s kim razgovara. Zamjeniku Ivici Primorcu — ni traga! (danas zaposlen kao zaštitar u Euroherc osiguranju u Zagrebu, op.p.)
Jedno polupismeno stožerno potrčkalo koje sam primio u stranku, a samim tim i u HOS, na bratov brk. intimus Primorcev. urlajući je predlagao da se kidnapiraju djeca i zena Kraljevicevog zamjenika koja se nalaze u nekom hotelu u Baškoj Vodi. Nisam nasjeo. Taj prozirni trik nije upalio cak ni kod naivčine kakva sam ja, koja ni dan danas ne vjeruje u teorije zavjere. A trebao bih, bar malo. Opet, sto imaju sitna dječica s tom prljavom rabotom, makar im rođeni otac bio glavni akter velikog zla.
Negdje početkom lipnja Ivica mi je, sav nekako podvojen, tih i deprimiran, pričao kako ga zovu da prede u HVO, da ce mu priznati cin i sve ostale beneficije. Našalio sam se i rekao da sačeka
jer, aluzija na nogomet, prijelazni rok počinje u srpnju. Vise nije pogrdno govorio o Mati Bobanu. niti je koristio vlastitu imbecilnu kovanicu prema kojoj skraćenica HVO ima značiti - Hrvatski volovi! Iskreno, mislio sam da je ta kriza prolazna i da ce brzo doći ksebi. Bio sam ravnodušan i spram primisli da bi mogao stvarno "prijeći" u HVO, jer bi svojim odlaskom samo pojačao redove HOS-a. O vojsci, vojnikovanju i ratovanju, Ivica Primorac nije imao pojma! Stari bi ljudi rekli - kolik' ni sam!
Neke bitne informacije nije mogao prenijeti HVO-u jer su sve Kraljevićeve zamisli i ideje bile u javnosti. Sto preko priopćenja, sto u brojnim novinskim razgovorima. (Mada ću nekoliko godina kasnije, uvidom u obavještajni arhiv HVO-a, vidjeti da je puno toga izmišljao i lagao, vjerojatno da bi fascinirao žbire iz vladajuće kaste).
Prema prilično pouzdanom svjedočenju, Primorac se u petak, 1. kolovoza, počeo prenemagati pred Kraljevićem. Da je iscrpljen i umoran (od čega?), da mu je dosta svega te da razmišlja o ostavci. Taj strogo politički izraz - ostavka - udomaćio se i tamo gdje mu je najmanje mjesto, u vojsci. U HVO-u nešto masovnije, ali i u HOS-u. U ratu se, barem tako piše u čitankama, malodušje kažnjava strijeljanjem. Samo sretnici prođu s ukorom. Ah, eto, ovi nasi moderni ratovi podrazumijevaju i ostavke.
Potrčko Andabak
Blaž je reagirao u svom stilu. Predložio je svom zamjeniku da se par dana odmori i da ce ga proći to sto ga muci. Na vijest o tragediji javio se telefonom u stožer i autoritetom zamjenika, savjetovao mir. On je negdje na važnim razgovorima i pregovorima, i uskoro ce u stožer. Dan po dan, a Ivice Primorca nema. Ima, u stvari, ali gdje?
Gdje je Kraljevićeva tajnica Katica Pernar (danas živi u istočnom dijelu Mostara, op.p.) koja se svih osam mjeseci nije, de facto, odvajala od njega, koja je išla s njim na svako, makar i najkraće, putovanje? Na nju su se okomili, uglavnom, gmazovi koji su joj, sto je rec' do jučer, podilazili i s čijih lica, kad bi bili u njenoj nazočnosti, nije silazio zahvalni i ponizni osmijeh. Gdje je bila i sto je radila 9. kolovoza 1992. godine ja - nc znam!
Tko je deseti čovjek u ovoj monstruoznoj priti? Obdukcija a Splitu je pokazala da je Brazilijano, o kojem Tuta govori, usmrćen hicem s leđa, znatno ranije nego Kraljevic i njegovi momci. Kako je idiotska teorija da je HOS prvi počeo pucati doprla i do govornice Hrvatskog državnog sabora, iz diskusije se moglo doznati da se dotični Brazilijano prezivao Bodulić i da je iz nekog mjesta u zadarskom zaleđu. " '
No, ovaj zločin se veže isključivo za njega jer je zapovijedao Kažnjeničkom bojnom koja je zločin izvršila i jer je kasnije, po njegovoj zapovijedi i osobnim sudjelovanjem u privođenju, netragom nestao Robert Nosić iz Gornjih Radisića koji je prethodno ustrijelio jednog njegovog vojnika jer je posao "prosipati silu" u Ljubuskom. Tuta ga je, bez ikakvog otpo-ra, izveo iz mostarskog zatvora i zauvijek riješio ovozemaljskih muka.
Zločinstvo u Kruševu se pripisuje i Tuti jer nitko u Hercegovini nije ozbiljno shvaćao ni doživljavao Ivana Andabaka. Smatran je Naletiltcevim potrčkom, bez vlastitog stava i mišljenja o bilo čemu. On jc bio tek puki izvršitelj, a takvi nikome i nikada nisu bili zanimljivi.
Tuđman je, preko Boze Vukušića uništavanje HOS-a u BiH financirao sa dva milijuna maraka
Dugogodišnji hrvatski politički emigrant, povratnik, koji se odmah po dolasku uključio u politički život u Hercegovini, tvrdi da je hrvatski politički vrh iz Zagreba izdašno honorirao "čišćenje" Hercegovine od HOS-ovaca, prvenstveno fizičku likvidaciju Blaža Kraljevića. Prema njegovim riječima, poslano je dva milijuna njemačkih maraka, a donio ih je Bozo Vukušić, autor knjiga "Tajni rat UDB-e", "Čuvari Jugoslavije" i drugih, uglavnom bezvrijednih, knjiga o suradnicima UDB-e u Hrvatskoj i BiH. Ako se zna da je Hrvatska dnevno plaćala rat u BiH oko tri milijuna maraka, onda se svota koju je, navodno, donio Vukusic, pritom poznajući apetite vladajuce klike u Hercegovini, komotno može smatrati sitnišem. Međutim, ta u stvarnosti ogromna svota novca najbolji je dokaz koliko su se salonski generali i "političari" Herceg Bosne bojali Kraljevica. Njegovog autoriteta i ugleda, ponajviše. Ako su tvrdili, a jesu, da je ubojstvo Blaža Kraljevica visoko domoljubni cin, zar nisu mogli pronaći par momaka koji bi se besplatno žrtvovali za "nacionalne interese i vise ciljeve". Zar je bilo potrebno ostvarenje visokog domoljubnog cina podupirati milijunima.
Ubili su im tijela ali će vječno živjeti u našim srcima i mislima Neka im je laka hrvatska zemlja. Za dom spremni!
Mladen Bošnjak | knjiga "Blaž Kraljević - pukovnik i pokojnik"
To je ime hrvatsko jedna veličajna baština , što si je narod iz oluja svjetskih događaja spasiti mora ,ako neće da propadne, jer nestane li narodu imena , glasa, nestalo je narodu i traga ''
Otac Domovine dr Ante Starčević,1871.
Tek joj je 20. Godina, punoljetna je, ali nesigurna, naša Hrvatska! Krupnim koracima koračamo ka Europi, koja nam navodno nudi spas, nudi nam bolje sutra, a iza toga se nudi nestanak hrvatskog naroda, neovisnosti, koja je stvarana krvlju naših branitelja, nudi se lažna demokracija, skrivena iza interesa velikih sila da ovladaju narodom i teritorijem, a onda nam dolazi Grčka!
U nastavku nekoliko misli iz Hrvatskog Prava
Na referendumu ćemo odlučivati želimo li da Hrvatska bude utemeljena na europskim vrijednostima ili tzv, “balkanskim“. ( Gordan Jandroković)
Hrvatska je 1527. godine po svom slobodnom izboru primila dinastiju Habsburgovaca kao svoju, nadajući se da će u njoj naći zaštitu protiv turske najezde. No politika Habsburgovaca, a poglavito politika Ugarske, išla je za tim, da oslabi, čak i da uništi individualnost Hrvatske kao države. Hrvati su u Austriji tražili spas života, a našli su grob svoje slobode.
Nakon četiristo godina ropstva izbavljenje od teške ruke Habsburgovaca i izlaz iz tog groba, hrvatska inteligencija nije vidjela u samostalnosti, jer u strahu od Austro-Nijemaca i Mađara pribjegavaju novome okviru, kraljevini SHS. Mislili su da je taj okvir spas Hrvatske. Teško višestoljetno ropstvo izazvalo je borbu za savez jedinstva SHS. U jedinstvu jugoslavenskih naroda vidjela je tadašnja hrvatska inteligencija ostvarenje ekonomskog i svekolikog blagostanja. U tom pravcu djeluju i govore, da dok god postoji Austro-Ugarska, osnovana na negaciji principa narodnosti, njemačka će rasa imati mogućnost u rukama da iskoristi za svoje vlastite osvajačke ciljeve milijune negermanskih naroda. Germanska rasa bit će zatjerana u svoje legitimne granice tek onda, kad joj bude oduzeto ovo monstruozno kolonijalno carstvo, koje se nalazi u srcu Europe.
Hrvatska inteligencija tog vremena u jedinstvenom jugoslavenskom narodu vidi i trajni zalog mira u Europi. U Memoaru jugoslavenskog odbora predanom francuskoj vladi tadašnja inteligencija između ostalog navodi, da likvidacija Austro-Ugarske nužno pretpostavlja rješenje jugoslavenskog pitanja, te govore kako je oslobođenje i ujedinjenje jedne rase na jedinstvenom zemljištu želja moralno, prirodno, nužno i politički mironosna. Ona se osniva na temeljima života i udovoljiti joj znači stvoriti mir, a protiviti joj se znači izazivati nasilne trzavice. U tom Memoaru oni govore, kako ta težnja znači za jugoslavensku rasu, kao organsku cjelinu, najviše dobro, za Europu pak dobitak jednog novog civilizatornog faktora i za Europu to znači podizanje nasipa prvorazredne snage protiv njemačkih težnji, prema Bugarskoj, Turskoj, Bagdadu i dalje. Opširnije
Danijel Srb i Dražen Keleminec su napokon potpisali dugo očekivanu koaliciju svojih strančica, koje će nadam se biti ispod izbornog praga, jer dok god te stranke vode ljudi poput navedenog dvojca, te stranke ne zaslužuju zastupati hrvatski narod! Pitati će se mnogi, kako može jedan pravaš takvo šta napisati, e pa stvar Vam je jednostavna. Ovi vrhunski političari su obojica projekt Ante Đapića (vrsnog deratizatora iz Slavonije), koji je najprije stvorio Danijela Srba, a podsvijesno i Dražena Keleminca. Ovaj prvi je patološki podanik troguza iz Ćaprazlija, a i sam je to iznosio u medijima. Tko je taj moćni Đapić? Đapić je osoba, koju ne treba previše opisivati, ali čudna je ta njegova neopisivo razorna moć, samo me čudi da još nije srušio bespravno sagrađenu vikendicu na otoku Viru, a vjerojatno ni neće, jer je čovjek zaslužio da se odmara pa makar i u bespravno sagrađenoj građevini! Đapić Vam je imao tri glavne zadaće, a to su uništenje Parage - uspješno obavljeno, kontrola nad HSP-om - uspješno obavlja i dalje, dizanje ruke u Saboru RH za proračun stranke koja ga je stavila na čelo HSP-a - uspješno obavljeno! Sada pod stare dane Đapić vlada HSP-om i Danijelom Srbom, koji ne vidi dalje od svog nosa i nema nikakvih naznaka da je HSP na uzlaznoj putanji, prije bi se reklo silaznoj!
Da je HSP-u došla voda do grla, pokazuje i ova naprasna koalicija sa Kelemincem, koji će kao režimski pravaš sigurno potpomoći da HSP još dublje potone. Kako može biti Keleminec režimski pravaš? Taj Vam je lik opisan u nekom od mojih postova, ali da Vam se osvježi pamćenje, navesti ću neke od primjera. Predsjednik A-HSP-a radi u Podravci, iz tog poduzeća stigne organizirati sastanke, a i satima telefonirati sa dužnosnicima stranke u zemlji i inozemstvu, a Podravka nek plaća! Dražen Keleminec je član Nadzornog odbora NK Slaven Belupa, što je izazvalo veliko iznenađenje kod upućenih, ali nekako je morao biti plaćen za osiguravanje prevlasti u županijskoj Skupštini Koprivničko-Križevačke županije! Iz dana u dan reži na Jadranku Kosor, a njena stranka uz njegov blagoslov vlada Županijom! Što drugo nego režimski pravaš!
Kad sam već kod režanja, režao je Keleminec i na Antu Đapića, napisao je čak i knjigu o njemu, a vjerojatno je knjiga bila o vrhunskim sportsko-političkim uspjesima Ante Đapića, jer nemogu si zamisliti kako bi inaće sjeli za stol da ga je Keleminec izvrijeđao u knjizi?? Ah da, bilo je i prosvjeda pred Đapićevom kućom u Osijeku, Keleminec je bio toliko očaran Đapićem da mu je i pred kuću došao, a danas je to ljubav kojoj neće biti kraja, veliki (široki) Anto i mali Đapić Dražen su sada zajedno i ništa ih neće razdvojiti! Da znam pisati ljubavne romane, napisao bih roman o njhovoj "tajnoj vezi"! Đapić je čak dao izmlatiti Keleminca, a poznato je poslovica: "tko se tuće, taj se voli", a nije ni poslovica bez veze! Društvu će se pridružiti i Ante Prkačin, a i on je svojedobno naručivao šamaranje Đapića u BiH za vrijeme rata!
Keleminec je dobro zaribao. Oženio je Paraginu rođenu sestru, ali to mu ništa ne pomaže, jer ga je G. Paraga isključio iz stranke, kada je pokušao sazvati malu Kutinu u Koprivnici, a sada je utjehu našao kod Đapića i Srba, ali samo je pitanje koliko dugo će trajati ta "pravaška" ljubav? Neka ona samo traje, ali nemojte se zavaravati da je to neka pravaška opcija, to Vam je brak iz interesa i bacanje prašine u oči!
Sada kada ste dobro pogledali ove slike, samo da objasnim za "kaj" su te slike objavljene, a razlog je taj da sutra nitko nemože reći kako se Dražen Keleminec i Josip Miljak ne druže sa grobarom pravaštva, koji je odavno trebao biti iza rešetaka, ali ga štiti "prav(n)a država"! Ove tri strančice sada pokušavaju popraviti štetu koju je napravio kumrovečki đak, a žalosno je što to rade preko leđa hrvatskih Generala. Kada sam vidio da su tri "pravaške stranke" okupile 50 pristaša, zapitao sam se pa jel to moguće što je taj Đapić napravio od HSP-a, a zapitao sam se jel to moguće da pisac romana o Đapićevim izdajama Dražen Keleminec surađuje sa grobarom pravaštva Đapićem! Eto kuda je otišlo pravaštvo dragi narode, pa mi je sada od svega ionako već odavno muka, da bi sve to lijepo poslao u tri lijepe materine! Jer drugih riječi nemam!
Sretan i blagoslovljen Uskrs svim vjernicima katoličke vjere, posebno našem članstvu i simpatizerima želi HSP 1861. Na današnji tužni dan, HSP 1861 Vas poziva da preispitate svoju savjest i da razmislite o svojim potezima i koracima, o sreći svojoj i svoga naroda i o slobodi naše jedine nam Hrvatske. Jesmo li sretni što nam na sve sveto bacaju drvlje i kamenje, jesmo li sretni što se naša sloboda plaćena krvlju naziva zločin? Jesmo li sretni da izdajemo ideje onih koji su se borili za slobodu i nezavisnost, jer danas opet jurimo u neke nove roboslavije? Jesmo li sretni da nam heroji trunu po zatvorima onih koji su njemo gledali razaranje Vukovara i pokolj u Srebrenici? Jesmo li zaslužili da je Sin Božiji dao svoj život za nas? Jer i neki su drugi sinovi dali svoje živote, za našu sreću, za našu slobodu, za demokraciju i pravdu, a mi njihovu žrtvu zaboravljamo i kao guske u magli srljamo u nova ropstva! Neka Vam ovi dani uskrsnuća Sina Božjega otvore oči i srce da zdravim očima i srcem pogledate kuda ide Hrvatska!
Nezavisni portal za Posavinu, objavio je članak povodom 19. Godišnjice mučkog ubojstva Blaža Kraljevića i njegove pratnje. Mislim da se tu ništa više ne mora dodati ni oduzeti, jer mi pravaši već 19. Godina pričamo istu priču, ali nas nitko ne sluša. Naše vitezove ne može ništa vratiti, ali istina i osuda počinitelja, pa makar i posmrtna, bila bi ipak mala zadovoljština, za nas koji ostajemo i za one koji dolaze! Vitezovima neka je laka hrvatska gruda za koju su položili živote, uvijek ćemo misliti na Vas! Pravaš 
To je ime hrvatsko jedna veličajna baština , što si je narod iz oluja svjetskih događaja spasiti mora ,ako neće da propadne, jer nestane li narodu imena , glasa, nestalo je narodu i traga ''
